Ljubav se uči kod kuće

objavljeno 14.03.2025.

Uticaj partnerskih odnosa roditelja na budućnost deteta, njegov izbor partnera i dalji razvoj u životu

Porodična dinamika, odnosi roditelja, kao i stil komunikacije koji oni neguju, igraju ključnu ulogu u formiranju ličnosti deteta, njegovih stavova prema ljubavi, poverenju i partnerskim vezama.

 

Deca koja rastu u okrilju stabilnih, harmoničnih partnerskih odnosa roditelja često razvijaju zdravu emocionalnu osnovu. Oni izgrađuju pozitivnu sliku o sebi, jer doživljavaju ljubav i podršku u porodici, što im omogućava da se osećaju sigurno i voljeno.

 

Deca koja prisustvuju sukobima, nasilju ili distanci između roditelja mogu razviti nesigurnost, strah i anksioznost. Taj nesiguran temelj može negativno uticati na njihovo kasnije ponašanje i sposobnost izgradnje stabilnih veza. Roditelji, kroz svoj međusobni odnos, deluju kao modeli ponašanja za svoje dete.

 

Na primer, deca koja posmatraju kako roditelji rešavaju konflikte kroz komunikaciju i kompromis, usvajaju iste strategije u odraslom dobu. S druge strane, deca koja gledaju roditelje koji izbegavaju komunikaciju ili pribegavaju agresiji u rešavanju problema, mogu razviti iste destruktivne obrasce ponašanja u svojim budućim vezama. Takođe, način na koji roditelji iskazuju ljubav, poštovanje i podršku oblikuje očekivanja deteta od partnerskih odnosa u budućnosti.

 

Ako roditelji međusobno poštuju granice, uzajamno uvažavaju mišljenja i razgovaraju o svojim osećanjima, dete usvaja uverenje da ljubav treba da bude zasnovana na ravnoteži i međusobnom poštovanju. To je ključni faktor za izgradnju zdravih i ravnotežnih odnosa u budućnosti. Dete će u  životu tražiti partnere sa kojima može otvoreno razgovarati i rešavati nesuglasice.

 

Izbor partnera  je jedan od najvažnijih aspekata kasnijeg razvoja deteta. Uticaj roditeljskih odnosa na izbor partnera deteta duboko je ukorenjen u emocionalnom i psihološkom razvoju. Deca nesvesno traže partnere koji podsećaju na njihove roditelje, bilo u pozitivnom bilo u negativnom smislu, jer su kod roditelja videla šta za njih znači ljubav, poštovanje, emocionalna povezanost i kako rešavati konflikte u odnosima. Deca koja rastu u stabilnom porodičnom okruženju obično imaju veću podršku u ostvarivanju svojih ciljeva, bilo da su to obrazovni ili profesionalni.

 

Stabilni roditeljski odnosi često omogućavaju deci da razviju samopouzdanje, veće sposobnosti za rešavanje problema i bolju socijalnu adaptaciju. S druge strane, deca koja žive u nestabilnim porodičnim uslovima, mogu imati poteškoće u ostvarivanju svojih potencijala, zbog stresa i nesigurnosti koju doživljavaju.

 

Partnerski odnosi roditelja ne utiču samo na detetov neposredni razvoj, već mogu imati dugoročne psihološke efekte. Deca koja odrastaju u porodicama sa stalnim napetostima često razvijaju osećaj depresivnosti, nisko samopouzdanje, pa čak i poremećaje u ishrani ili druge telesne reakcije na stres. Nasuprot tome, deca koja doživljavaju ljubav i podršku kroz roditeljske odnose mogu razviti otpornost na životne izazove i sposobnost da se zdravo nose sa stresom i neuspesima u odraslom dobu.

Roditeljski odnos koji je pozitivan, pun ljubavi i podrške omogućava detetu da se razvije u emocionalno stabilnu i socijalno kompetentnu osobu. Suprotno, roditeljski konflikti, nedostatak pažnje i osetljivosti mogu ostaviti negativne posledice na emocionalni razvoj deteta, dovodeći do nesigurnosti i problema u uspostavljanju zdravih odnosa u budućnosti.

Ljubav koja se pokazuje u porodici predstavlja temelj za stvaranje stabilnih i zdravih međuljudskih odnosa u budućnosti.

 

Autorka:

Aleksandra Cvetković,diplomirani defektolog

Centar za nestalu i zlostavljanu decu

Pročitajte